Osmijeh borca, puška na ramenu, pogled u kameru sa krova hotela Colon u Barseloni – postao je simbol Domovinskog rata i antifašističke borbe u Španiji. Skoro 77 godina poslije, Marina Ginesta, preminula je jutros u svojoj 94. godini.
Kada je pozirala ponosno i prkosno u ljeto 1936. godine, Marina je imala 17 godina, karticu socijalističke omladine i san o revoluciji. Obučena u milicijsku uniformu, sa vjetrom u kosi i puškom koju je nosila prvi i zadnji put u životu, proživjela je historijski trenutak.
Nakon poraza, lutala je po svijetu – živjela je u Francuskoj do dolaska nacista, potom u Meksiku, Venecueli…
Pjesma "Alina (No pasaran)" po kojoj je nazvan treći EFC album je priča o izgubljenim borbama, kako onoj protiv fašizma tako i onoj za ljubav mlade revolucionarke Aline. U tom duhu, Marinina legendarna slika osmijeha koji se suprostavio fašizmu je ukrasila jednu od stranica ovog nagrađivanog EFC albuma.
R.I.P. Marina Ginesta.
(www.slobodari.wordpress)
